|
U subotu 31.7.2010 u Pećniku pred župnom crkvom Svetoga Alojzije otkriven je spomenik osamnaestorici poginulih branitelja iz Pećnik koji su svoje živote dali na oltar Domovine u posljednem Domovinskom ratu, kao i svim hrvatskim žrtvama iz Pećnikua u Drugom svjetskom ratu.
Prije samog čina otkrivanja spomenika, okupljenima su se obratili suborci poginulih branitelja, predstvnici mjesne zajednice i presjednik Vlade Županije Posavske gospodin Mijo Matanović, podsjetivši da Bosanska Posavina jest i hrvatski etnički prostor bez obzira na administrativne granice. Spomenik su otkrili sinovi i kćeri poginulih branitelja. Svetu misu je nakon toga predvodio dekan Doborskog dekanata Velečasni Dr Ivo Balukčić. On je u svoj propovijedi podsjetio kako je još uvijek nepriznata hrvatska žrtva iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Podsjetio je također da se i u RH, a isto tako i u BiH ne slijedi trag iz Europe da se osude svi pa i komunistički zločini počinjeni u ratu, a napose oni nakon Drugog svjetskog rata. Iako nema osude i posvješćivanja o ovome zlu koje je teško koštalo naš narod, svijest o stradanju Pećničani su očuvali u pjesmi "Bijela vilo" na koju je podsjetio propovjednik. Tijekom službenog protokola pored spomenika je bila postrojena počasna straža sastavljena od vojnika koji slijede tradiciju HVO-a, odosno bili su to pripadnici sadašnje hrvatske komponente u Oružanim snagama BiH. Budući da u ovakvim prigodama nema počasne paljbe, za istu se, moglo bi se reći, pobrinula božja providnost. Naime kad je oficijelni spiker pozvao na minutu šutnje, a vojnici stali u "Pozor!" sve se utišalo, odjeknuo je grom. Pećnik je tijekom Domovinskog rata bio na crti bojišnice, a u tim borbama značajan subjekt bili su i branitelji iz Posavske Mahale. Stoga ne čudi da se na otkrivanju spomenika pojavio veći broj sudionika tih događaja i iz našega sela. Na pećničkom ratištu, na Anteni, poginuo je i Ivan Ilić, koji se borio u sastavu postrojbe iz Posavske Mahale. Svima njima ovim okupljanjem i otkrivanjem spomenika odat je skroman izraz poštovanja i vječne zahvalnosti za njihovu svetu žrtvu. |
